Mendula

petak, 19.03.2010.

Snježni, Sljemenski puž

Ako bude sreće objaviti ću barem jednu fotku i zaželjeti vam svima lijepi nadolazeći vikend! Valjda ću to uspjeti iz trećeg pokušaja. Kapelica Svetog Jakoba - photo by Vedjak - Nakon kapelice vidjela sam snježnog, sljemenskog puža. Lako moguće da je brži od ovotjednog bloga, interneta, facea itd. Ako i nije brži, sigurno je ljepši, iako nije vjesnik proljeća koje svi željno čekamo. Snježni, sljemenski puž - photo by Vedjak - Peso - photo by Vedjak - Pokušati ću i treću fotku. Vidjela sam ga na izlasku iz Doma na Puntijarci. Skoro sam ga zazvala maca. Ipak nisam, samo sam mu rekla - Peso!

- 14:43 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #

petak, 12.03.2010.

Kako Mikica čeka proljeće?:-)

Uvijek volim biti blizu frižidera i to najviše ako je netko u kuhinji. Iz frižidera volim špekeca kojeg voli Mendula, sir i za salatu matovilac. Ne volim kada ukućani jedu nešto vegetarijansko, posebno ne volim soju. U knjizi koju Mendula čita kažu; da ja kao maca, ne mogu postati vegetarijanac, za razliku od peseka. Hvala lijepa! Ne mili mi se to, nekako previše volim mesne oblizeke. Volim i Vedjakove skuše s povrćem iz konzerve. Volim i Mendulin hambi. Obavezno ga mora podijeliti sa mnom, iako nije velik. - photo by Vedjak - Uvijek sam raspoložena za spavanje na Mendulinoj dekici. U nju se volim "ukopati" prije definitivnog sna. Kad mi dosadi spavanje, jurim okolo naokolo. Ako gazde i dalje pokušavaju spavati, a predugo je do njihovog dizanja, vratim se na dekicu i oko 4 ili 5 žicam Mendulu moje vitaminčeke. - photo by Vedjak - Jako volim spavati na Damjanovom jastuku, posebno kada ga nema doma. Tada se osjećam kao da čuvam njegov teritorij. Volim biti kod njega u sobi, ali nikako ne volim kada tuče po boksačkoj vreći. -photo by vedjak - Najčešće preko dana spavam u lavabou. To sam voljela i kod prve gazdarice. Znam se leći u njega čak kad i nema u njemu veša ili ručnika. Nitko tko ide na WC ili pere ruke u kadi, meni ne smeta. -photo by Vedjak - I vi svi mislite da ja, maca, tvrdo spavam. Ne, ja uvijek škicam, pratim situaciju i lukam (look) tko se gdje nalazi. Mendula često kaže da sam ja pravi bezgrešan kontrolor svih zbivanja u kući. -photo by Vedjak - Volim biti i na jednom starom skate-u koji je smješten u Damjanovoj sobi, na vrhu ormara. Ne kužim čemu to služi. Nije baš najugodniji za spavanje.

- 19:59 - Komentiraj (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.03.2010.

Sretan Dan žena!

Sretan Dan žena! "Žena" - slika Mersada Berbera - photo by Vedjak - Ovi divni šafrani u parku ispred moje zgrade fotografirani su u subotu 06.03. na temperaturi od -11 supnjeva. - photo by Vedjak - - Poklon (kupila žena ženi, treća žena umotala) - photo by Vedjak - Sretan nam Dan žena! Živjele, sretne i zadovoljne bile!:-)

- 09:25 - Komentiraj (11) - Isprintaj - #

srijeda, 03.03.2010.

Mendula

Mala lađica - photo by Vedjak - 03. 03.1986. godine nije bilo blogova, a ni mene mendule na blogu. Tog dana prije 24 godine, počela sam raditi u tadašnjem "Ferimportu", u pravnom odjelu Praška broj 2. u Zagrebu. Moja pokojna baka mislila je tada kako ću u toj dobroj firmi raditi do penzije i uvijek imati dobru plaću, a kada za to dođe vrijeme i dobru penziju. Firma je tada imala 2000 zaposlenih, svoga doktora, zubara i ginekologa. U te dane još nisam znala da se isti taj dan u "Gredelju" zaposlio Vedjak. Gledajući šefovu uokvirenu plaketu dobivenu za deset godišnjicu službe, vjerovala sam kako će i meni kad-tad stajati nasuprot mog radnog stola. Nisam ju dobila jer sam dala otkaz mjesec dana prije te obljetnice. Upravo da sam i ostala ne bih plaketu dobila jer se "Ferimport" raspao. Da bi bila kako-tako danas zadovoljna dobila sam 17.12.2007. godine ovi malu uspomenu na još jednih 10 godina odrađenih u knjižari "Algoritam". - photo by mendula - Goga i ja počele smo istovremeno raditi u knjižari, Goga radi još i sad, danas je šefica. Prvo smo se nakon kave fotkale sa deset knjiga koje sam dobila od bivših kolega za rođendan u devetom mjesecu. Ta fotka je zabunom obrisana. Nakon kave htjela sam podragati jednog divnog Zlatnog Retrivera i zamolila Vedjaka za još jednu fotku. - photo by Vedjak - Što bi na Zlatnog Retrivera rekla maca koja je u te dane bila kod prve gazdarice???

- 15:39 - Komentiraj (12) - Isprintaj - #

petak, 26.02.2010.

Vjerovali ili ne...!

Polako dolazim k sebi. Da budem sva svoja trebalo mi je više od 24 sata. Počelo je jučer ujutro u 7 sati. Zvala je susjeda i nakon 5 minuta zvonila na vrata da bi nas obavjestila da su neki ljudi u narančastim kombinezonima podigli i odvezli našu bijelu Škodu sa invalidskog parkirnog mjesta pred zgradom u kojoj živimo. Još sam ležala u krevetu dok sam slušala njezin uznemiren glas. Suprug prvo nije vjerovao onome što čuje, pa mu je susjeda rekla neka pogleda kroz kuhinjski prozor, ako njoj ne vjeruje da nema auta, što je i učinio. Došavši u sobu, već poprilično bijesan, prvo je nazvao policiju. Policija je odmah provjerila da li je to bio "zagrebački pauk" i proslijedila mu njihov telefonski broj. U "pauku" su rekli da može podići auto kada uplati 1200 kn; 500 kn za Zagreb- parking i 700 kn za prometnu policiju. Pitavši za razlog podizanja auta, uredno parkiranog, rekli su neka pita prometnu policiju. Od njih su dobili nalog. Slijedilo je skidanje svih po spisku, vikanje, itd. Kroz glavu mi je prolazilo, da li smo se kome zamjerili, da li smo nekome dužni, da li je netko dužan nama, da li je to djelo naša susjede Mesićke (to je ona iz Rovinja), i tako dalje, i tako bliže. Suprugu nije bilo druge nego put pod noge, pravac Strojarska ("paukov" parking). Moram vam reći da je auto bio uredno parkiran u okviru parkirnog invalidskog mjesta na kojem se može parkirati svaki auto koji ima invalidsku oznaku. Znaju se parkirati i stranci, drugi susjedi sa oznakom i mnogi bez nje. Nikada nisam zvala policiju, samo jednom sam jednom čovjeku napisala pismo u kojem ga molim da makne svoj auto jer se ja uvečer vraćam iz Rijeke s bakinog sprovoda. Moja se mama redovito ljutila što sam tako prema svima obzirna i tražila od mene da zovem policiju. Molila sam ju da se smiri i ne radi paniku, da nam ne dođe neki tip u crnom kaputu sa pištoljem u džepu. Suprug mi je rekao umjesto nje;" Evo, ovo sad ti je hvala!" Nakon pauka, pravac prometna policija kraj naplatnih kućica za Karlovac. Tamo im je Vedjak predao sve što su trebali o mojoj invalidnosti, bili su ljuti i nervozni i dali do znanja kako oni mogu sutra, ako požele, ići na bolovanje pa radi njihovog bolovanja rješenje našeg prigovora može čekati mjesecima. No, kaznu bi trebalo platiti, jer prigovor to ne odgađa. Auto su velikodušno dali, bez ikakve isprike i naglasili da time nije sve gotovo, jer ako se ne plati iu roku 8 dana ide se u zatvor ili na rad za opće dobro. Rad za opće dobro država omogućava kako jadnik ne bi dobio u firmi otkaz. To što je jadnik došao na posao u 13 sati umjesto u 9, nije nikog briga, pa....hehehe.... bude odradio. U međuvremenu je netko jadniku ukrao mobitel, jer ga je jadnik privremeno odložio na tezgu u dućanu, gdje je ispitivao kvalitetu spoja mrežnog kabela na njihovom računalu. Pošto je mobitel slab, jeftin i za kradljivca jadan, isti ga je bacio u neku grabu da bi ga naposljetku našao neki poštenjak, također vlasnik Škode, ali crne. Vozač crne Škode vratio je mobitel vozaču bijele Škode. :)))))))))))) KRAJ ISTINITE PRIČE IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA P.S. Na policijskoj fotografiji vidi se da je naša Škoda pravilno parkirana unutar invalidksog parkirnog mjesta za razliku od susjednog auta koji je parkiran tik do našeg, dakle ulazi u naše parkirno mjesto. Njega nisu ni pipnuli, a naš auto su našli za shodno ukloniti, jer nisu vidjeli istaknutu oznaku pristupačnosti. Adresa parkirnog mjesta u policijskom zapisniku ne podudara se sa stvarnom adresom, iz čega je vidljivo da se površno postupilo. To se čak i vidi na spomenutoj fotografiji. Na ovoj fotografiji vidi se škoda prekrivena snijegom i parkirana pred obilježenim invalidskim parkirnim mjestom, ispred ulaza u našu zgradu. Fotografirano kroz staklo na prozoru naše kuhinje. - photo by Vedjak - Mali dodatak napisan 01.03.2010. god: Maca se za vrijeme najvećeg psovanja, nervoze i buke skutrila ispod malog stola u sobi gdje inače nikad ne leži. Tijekom vikenda se malo po malo vratila na staro dobro raspoloženje, kao i mi, njeni čuvatelji i hranitelji. Veliki, sunčani pozdrav+pusa svima!:-))))

- 15:00 - Komentiraj (12) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.